Neznam da li su duboke misli, ali da je DUBOKA istina, u to sam siguran...
Skrivena kamera i neskrivena pi*ka
Sedamdesetih godina prošlog veka narod u Jugoslaviji je, eventualno, znao ko je predsednik SIV-a (Savezno Izvršno Veće – Vlada SFRJ) i tek poneko (ko je čitao Politiku ili NIN) ko je sekretar za inostrane poslove. Ko su bili ministri nije znao niko. Niti je to ikoga interesovalo. Čak ni u TV Dnevniku nisu (osim Tita kad negde ode, ili neki državnik u posetu dođe) političari bili gosti nego književnici, privrednici, umetnici, sportisti, uspešni stvaraoci.
Danas su političari gosti na svim televizijama, u svim emisijama, u udarnim terminima. Danas su političari estrada: Utisak nedelje, Upitnik, Da, možda, ne, Jedan na jedan, Ćirilica, Kažiprst, Sarapin problem... i u još ko zna koliko političkih emisija, gde je političar gost koji priča – ukoliko ga voditelj(ka) ne prekida. U stvari, ne zna se ko je pametniji, gost ili voditelj. Marići, Ćosići, Sarape, Odalovićke, Trninićke, Vučenićke... sve sami novinarski bardovi. A imena žena lepa, nežna, ruska: Nataše, Olje, Sonje... ko da ih ne gleda, ko da ih ne (za)voli.
Pa direktni prenosi zasedanja Narodne skupštine, pa intervjui sa pomoćnikom pomoćnika ministrovog pomoćnika, pa politički anal(n)itičari i novinari bez ijednog teksta koji se pamti. Zar je onda čudno što čak i kod Ivana Ivanovića gostuju političari! Zar je neobično što je sada „zvezda novinarstva“ Suzana Trninić a ne - Bogdan Tirnanić!
Tirke je, bog da mu dušu prosti, umro na vreme. Pisao, pisao... antologijske tekstove napisao, pa umro. Umro, da ne bi gledao... Teofila Pančića!
A nekad beše „Kino oko“. Voditelj Dragan Babić! Jedna od prvih tv emisija uživo. Prvo se pusti gledaocima neki dobar film, sa fabulom koja je tema emisije, pa o temi i filmu razgovaraju gosti u studiju. Voditelj (iako neuporedivo pametniji i obrazovaniji od svih ovih danas zajedno!) nijednom goste ne prekine. A i kako bi, kad su gosti Momo Kapor i Zuko Džumhur!
Nekad Goran Babić (i Igor Mandić!), Momo Kapor i Zuko Džumhur, a sada na televiziji „wc sa Ivanom“. Stoga jedino gledam „Kvadraturu kruga“. Jer u „Kvadraturi“ su ljudi – u nabrojanim „rijaliti splačinama“ neljudi, to jest estrada. A najčešće političari.
Političari su estrada, oni su i u „skrivenim kamerama“, u muzičkim emisijama, u „kuvarima“, „na farmi“, „u bratu“.... A mi u blatu.
Oni su svuda, oni su estrada! A narod, stoka, gleda, trpi - i strada.
Nekad je na samo dva (tri) televizijska kanala bilo više dobrih emisija nego sada na svim televizijama zajedno. Danas svako može da ima televiziju, da bude voditelj, novinar, spiker – čak i ako je mutav.
Danas su slobodni mediji, danas je sve dozvoljeno. Danas je hiper ponuda ali su, ipak, najgledanije serije od pre dve-tri-četiri decenije. Kad je previše televizija posledica je hiperinflacija kvaliteta, jer je gluposti na pretek. Nekad Branko Kockica a sada...
Uostalom, evo dokle smo stigli. Pogledajte, OVO (
[You must be registered and logged in to see this link.] ) je i napravljeno da bi bilo gledano. Pi*ka im materina, zar se mora videti pi*ka da bi se povećala gledanost. Šta je sledeće? Možda, da bi se privukla i ženska populacija, neka kur*ina od političara.
Dragan Jovanov Glod
P.S. Besan sam ko ris! Nijedna televizija sa nacionalnom frekvencijom nije prenosila čak ni finale Austalija Opena, iako je igrao Novak Đoković! Jedino što valja u ovoj Srbiji je Nole, ali ni za njega nema mesta na nacionalnim televizijama, tj. nema novca za tv prenos. Ali za voditeljku bez gaća ima se para.
Stidim se što sam Srbin, stidim se što živim u zemlji sa ovakvom estradom, stidim se u ime svih nas i izvanjavam se svima zbog njih. I zbog njih i zbog mog rečnika u ovom tekstu. Ali oprostiće mi svako ko razume.
Ko ne razume: marš u pi*ku materinu, marš sa mog bloga!
Објавио Dragan Jovanov Glod